субота, 12. септембар 2009.

Namo li se svi nekim cudima koja nikako da dodju i ostave tragove u nama. Danas je tesko stati a i opstati na svoje sopstvene noge, svi smo invalidi koji nemogu a da pri svakom svom sledecem koraku ne posrcu i padaju u ponore duboke, duboke. Neko je kriv zbog toga. A i neko ,, odozgo ,, vidi to. Sigurna sam. Narode, podigni visoko svoje umorno celo nedozvoli da nas salome, izdajnicka dela, oboji nase zivote bojama kreativnosti.

vila

3 коментара:

  1. Davno sam prestala da verujem u čuda. Ali je sigurno da Zlo ostavlja tragove u svima nama. Treba ih prepoznati na vreme i u sebi se boriti protiv Zlog.

    ОдговориИзбриши
  2. Da bas tada trebamo biti jaki, nedati mu do znanja da smo svesni njegove prisutnosti, vec ga mudro navuci na tanak led, da sam sebi zada najtezi poguban udarac, i potone zauvek u hladnim nemirima zaborava.
    Hvala ti anima .... Voli te Vila...

    ОдговориИзбриши
  3. Lepo napisano!
    Protiv zla u sebi je najteze izboriti se, jer ga ne prepoznajemo...

    ОдговориИзбриши